Koncert Dua klarineta Krpan/Hussein

Klarinetisti Abdul-Aziz Hussein i Ante Krpan održat će besplatni koncert na kojem će izvesti djela Pranzera, Ernesta Cavalinnija, Grgina...

Klarinetisti zajedno sviraju već nekoliko godina izvodeći uglavnom originalni repertoar nastao izvorno za ovaj neuobičajeni sastav instrumenata, kao i solo djela za klarinet. Oba umjetnika djelatnici su zagrebačkih glazbenih škola V. Lisinskog u i Zlatka Balokovića u Zagrebu i Zaprešiću.

PROGRAM KONCERTNOG GOSTOVANJA DUA KLARINETA:

 

Joseph Pranzer:                           QUATRIEME DUO CONCERTANT za dva klarineta

Ante Grgin:                                    CAPPRICIO br. 3

Ernesto Cavallini:                        Duo br. 2 iz Dva velika dua za klarinet (oko 1850.)

                                                                - Allegro Agitato

                                                                -Allegretto

Božidar Kunc:                               Pastoralna fantazija za klarinet solo (1958.)

Francis Poulenc:                          SONATA za dva klarineta FP7 (1918.)

O životu Josepha Pranzera gotovo se ništa ne zna. Ono što je sigurno je da je stvarno živio i nije koristio pseudonim. Pranzera se često naziva učenikom Josepha Haydna, odnos koji je danas teško provjeriti, ali daje naznaku vremenskog i stilskog konteksta njegovih skladbi. Način tretiranja klarineta i njegove figurativne virtuoznosti također bi sugerirala bliskost s Ignazom Pleyelom (1782.-1850.), koji je i sam bio Haydnov učenik. Pranzerovi tragovi vode od Beča do Pariza, gdje je objavio nekoliko djela, prvenstveno za flautu i klarinet. Nažalost, nisu poznati ni točni datumi ni detalji njegovog životopisa. Komorna djela koja uključuju skladbe za dva klarineta u pariškim arhivima pronašao je, revidirao i izdao poznat profesor klarineta pariškog konzervatorija Jacques Lancelot (1920.-2009.) te su danas omiljeni među klarinetistima.

Ante Grgin (1945), također je poznati klarinetist-skladatelj rođen je u Kaštel Novom. Srednju naobrazbu stekao je u Splitu, a studij u Beogradu u klasi renomiranog profesora Brune Bruna. Kao 
klarinetist stekao je mnoge nagrade na međunarodnim natjecanjima (bio je jedini finalist poznatog natjecanja u Ženevi s ovih prostora). U svom skladateljskom opusu naslanja se na jazz i folklorne utjecaje, slobodne forme pa čak i popularnu glazbu. U Capricciu br. 3, jednom iz serije njegovih 6 Capriccia za solo klarinet, do izražaja dolazi puna virtoznost i fleksibilnost instrumenta.

Ernesto Cavallini (1807.-1874.) bio je najpoznatiji talijanski virtuoz na klarinetu 19. stoljeća. Bio je slavljen zbog svoje nevjerojatne tehnike i naelektriziranih izvedbi. Cavallini je bio prvi klarinetist milanske Scale, svjetski poznate operne kuće koja je bila mjesto praizvedbe opera Verdija, Puccinija, Donizettija, Bellinija i Rossinija. Slavni engleski klarinetist Henry Lazarus bio je toliko impresioniran Cavallinijevim sviranjem da ga je nazvao “Paganini klarineta”.

Studirao je klarinet na Milanskom konzervatoriju kod Benedetta Carullija. Postao je poznat po svojim virtuoznim izvedbama i kao solist i u opernoj kući. Cavallini je intenzivno koncertirao, uključujući nastupe u Beču, Londonu, Parizu, Barceloni, Belgiji, Rusiji i Južnoj Americi. Njegovo sviranje slavili su mnogi vodeći skladatelji tog vremena, uključujući Verdija i Rossinija. Njegovo je sviranje toliko dirnulo Verdija da je za njega skladao produženi solo u preludiju III. čina svoje opere La Forza del Destino . Radnja na pozornici se zaustavlja, a solo klarinet preuzima svjetla reflektora na više od 3 minute. Proveo je 15 godina živeći i nastupajući u St. Petersburgu u Rusiji. Bio je prvi profesor klarineta na Sanktpeterburškom konzervatoriju, a predavao je i pjevanje. Njegov duet br. 2 dio je velike serije Dva velika dueta za dva klarineta i pridružuju se brojnim djelima za klarinet koja je napisao. Tako se njegove tehničke vježbe 30 Capriccia za klarinet i danas se koriste u glazbenim školama širom svijeta. 

Božidar Kunc ( 1903.-1964.) studij klavira i kompozicije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1929. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je klavir i 1941.–51. vodio Operni studio. Bio je brat poznate hrvatske sopranistice Zinke Kunc Milanov, pjevačice u njujorškoj Metorpolitan Operi. Od 1951. na njezin poziv odlazi u New York gdje se trajno nastanjuje i djeluje kao učitelj klavira, korepetitor u baletnoj školi i često kao korepetitor svojoj sestri, poznatoj opernoj pjevačici Zinki Kunc. Istovremeno se okušao u svim skladateljskim žanrovima osim u operi. Skladao je dvije uvertire, djela za glasovir i dva violinska koncerata, djela komorne glazbe, kantate i pjesme. Kao skladatelj izrazite osobnosti i izvornoga nadahnuća, svoj je jedinstveni stil gradio u doba kad je u hrvatskoj glazbenoj tvorbi prevladavao novonacionalni smjer, stoga je poticaje često nalazio u folkloru, stilizirajući obilježja ili dočaravajući ugođaj hrvatskih krajeva. Međutim, stilski se poglavito razvijao pod utjecajem francuskoga impresionizma, posebno Debussyja. Smatra se hrvatskim skladateljem s ponajviše impresionističkih značajki. Njegova Pastoralna fantazija intimno je djelo koje nas poput magije uvlači u pastoralni ugođaj. Pisano za solo klarinet, bez klavirske pratnje, počinje sa šaljivim capricciom (s naznakom slobdno- con libertá) na koji se nastavlja Allegretto con moto, Allegretto, Allegro vivace i završava s Poco più allegro.

Francis Poulenc (1899.-1963.) francuski je skladatelj i pijanist te član grupe šestorice mladih skladatelja s područja Francuske i Švicarske poznate pod nazivom Les Six. Njegova Sonata za dva klarineta trostavačno je komorno djelo nastalo 1918. i posvećeno Edouardu Sourbielleu. Od standardnog se dueta razlikuje po tome što zahtjeva dva različita klarineta; jedan in B koji izvodi uglavnom melodijsku liniju,  i jedan in A koji je nešto tamnijeg zvuka te kao takav ima funkciju pratnje. Također je neobično u djelima iz ovog perioda da se istovremeno izvode dvije dionice u različitim mjerama, kao što je slučaj u uvodnom stavku Sonate. Nakon početnog skladateljskog uspjeha s kompozicijom Trois mouvements perpetuels i svjetskom slavom koju mu je ona donijela, 1918. pred kraj Prvog svjetskog rata, Poulenc počinje raditi paralelno na Sonati za dva klavira i Sonati za dva klarineta koje su nakon praizvedbe na istom koncertu 5. travnja 1919. u Parizu potvrdile Poulencov uspjeh. Njegov biograf Henri Hell opisuje ih riječima „otrovni ukus koji nježno iritira uho“. U tri kratka stavka (Presto, Andante, Vif) sažeta su tri različita karaktera; čvrsti, gotovo vojnički, melankolično – nježni i šaljivi u izvedbi puhačkih instrumenata čija virtuoznost je Poulenca jako privlačila.